Na današnjoj sekciji nam se pridružila i Anna iz 7. razreda.

    Učenici Nevena, Irena i Stefan su imali zadatak da prevedu ovu kratku priču. Rezultat možete pročitati u nastavku.

Vi možda nijeste upoznati sa sakupljačima vremena. Sakupljači vremena su ljudi koji kupe svo vrijeme koje je izgubljeno ili protraćeno. Ne možete ih vidjeti, no ako ste na željezničkoj stanicii vidite nešto krajičkom oka to može biti čistač vremena koji čisti klupu na kojoj sjedite. Ako se desi da ih vidite, vidjećete  male plavkaste ljude koji imaju pogled punkoncentracije, kako drže metlu ili džoger. Muškarci nose tregere, a žene stare tvidane suknje sa maramama na glavi.

Sakupljači vremena su uvijek prisutni onamo gdje se vrijeme gubi. Uvijek ih bar sedmoro ima na željezničkim stanicama, i bar jedan u doktorskim ordinacijama. Muškarac koji je čekao godinama da se vjeri svoju djevojku, toliko da je ona u međuvremenu posijedjela, sigurno ima svog ličnog sakupljača vremena koji ga svuda prati. Zbog žene koja je provela trideset pet godina mrzeći svoj posao agenta za nekretnine, sanjajući da će otvoriti svoju cvjećaru, sakupljača vremena iz komšiluka uzdahne i pođe po veći škovacijer.

Ne trebate osjećati grižu savjest zbog sakupljača vremena, iako je njihov posao skroman: oni nikad nijesu bolesni, niti brinu da li su odabrali dobar posao, a imaju odlične uslove za rad, mada se ne zna šta rade u slobodno vrijeme. Oni ne rade državnih pa zato nam se čini da tada ima više vremena nego uobičajeno. Za Božić i Novu godinu oni ne rade čitave sedmice, zato ih kada se vrate čeka ogroman posao da pokupe svo to izgubljeno vrijeme, koje je neiskorišćeno i protraćeno, zbog čega nam se i čini da januar traje duže nego ostali mjeseci.

Sakupljači vremena postoje od davnina, mada su novija vremena napravila tolike gomile protraćenog vremena da su u nekim mjestima sakupljači vremena bili prisiljeni da industrijalizuju svoje operacije, kupujući mnoštvo kamiona za sabijanje vremena sličnim onima koje koriste obični smećari. Ove kamione koriste za najveća sakupljanja, u zatvorima i šoping centrima, dvije lokacije gdj talas izgubljenog vremena prijeti dapreplavi čak i najposvjećenije radnike.

Ako bi pitali sakupljača vremena, oni bi vam rekli jednu iznenađujuću stvar: vrijeme koje ste proveli uživajući nikad nije protraćeno. Čisteći u velikoj kancelariji punoj zapanjujuće dosade, čistači vremena će proći pored stola žene koja čita praznični katalog za odmor ispod stola, temeljno proučavajući slike tropskih plaža. Oni će proći i pored sledećeg stola, gdje čovjek uživa razmišljajući šta njegova tašta sprema za ručak, i stati pored stola jednog mladića koji broji svaki minut i prezire sate.

Možda se pitate šta se desi izgubljenom vremenu nakon što se očisti. Nemojte se bojati, sakupljači vremena su veoma strastveni po pitanju reciklaže. Vrijeme je sakupljeno i spakovano u velike kontejnere, poslato do liverpulskih marina, utovareno na brodove i poslato za Indiju. Tamo u prašnjavoj industrijskoj zoni negdje blizu Bombaja je očišćeno, razvrstano i ocijenjeno. Najtoksičnije otrovano vrijeme – ostaci propalih mirovnih pregovoa, nepravedno provedeno vrijeme u zatvoru i istinito toksični brakovi, je površinski pokupljeno i zakopano u buretu ispod stare nekorištene vojne baze. Tamo će mu  biti potrebno dva-tri vijeka da istrune i opet postane bezopasno.

Ostatak vremena – sačinjeno od besmislenih stvari poput dosadnih sastanaka, propuštenih obaveza, zakašnjelih autobusa i loših noći u pozorištu, je očišćeno i stavljeno nazad na brod gdje je poslato za Guangdžou industrijsku izvozno-prerađivačku zonu. Tu se kompresuje i stavlja na čekanje distribucije. Otprilike dvadeset posto ide direktno u fabrike izvozno-prerađivačke zone koja ima najveću produktivnost u cijelom svijetu. Četvrtinu za  čiste dolare otkupi kineska vlada. Deset posto najkoncentrovanijeg vremena se prodaje kriogeničkim laboratorijama u Kaliforniji. Još dvadeset posto se diskretno prodata raznim bogatim privatnim klijentima, većinom starim ljudima koji su oženili jako lijepe mlade đevojke.

Međutim, sakupljači vremena to ne rade zbog profita. Novac od ovih poslova finansira njihovo poslovanje, uključujući krpe za prašinu, kese za smeće, kombinezone i troškove isporuke. Ostatak se raspodjeljuje u dobrotvorne svrhe. Niko ko dobije dodatno vrijeme ne mora da popunjava ikakve formulare ili da traži donacije. Svi su oni potpuno nesvjesni da primaju pomoć.

Jedan od tih korisnika je zapušteni i premoreni naučnik uoronuloj javnoj laboratoriji u blizini Novosibirska, koji će biti čovjek koji će pronaći vakcinu protiv malarije. Drugi je ulični prodavac iz sitorinjske četvrti u Najrobiju koji je odgajio sedamnaestoro dece i koji, uprkos dvadeset godina u poslu, nikada ne obolijeva. Treći je indijski taksista u skučenom stanu u Torontu, koji, između slanja novca kući bolesnoj ženi i djeci, piše ono što će kasnije biti priznato kao najveći roman vijeka.

Nijesu svi primaoci velikodušnosti sakupljača vremena ljudi. Oko 40 milja od Timbuktua, srednjevjekovna džamija zakopana u pijesku, prima isporuku otprilike svake decenije. Negdje u dubinama Egejskog mora, trojanska galija je čudesno sačuvana u blatu. Slično tome, sakupljači vremena poklanjaju malo dodatnog vremena jednom hramu u Meksiku i čuvaju riznicu blaga iz mračnog doba u močvari kod Golveja.

Određena količina dobrotvornog vremena se čuva za hitne situacije, i male i velike. Spušta se padobranom u vremenima očaja i olakšalo je mirovne sporazume, promijenilo tok bitaka i omogućilo brojnim očevima da stignu do porođajne sale na vrijeme. Sakupljači vremena su, po svojoj prirodi, uredni i organizovani ljudi. Željeli bi da ljudi više razmišljaju o bacanju ove vrijedne robe, ali ne očekujte da će se to dogoditi uskoro.

U ovoj priči nema pouke. Samo, ako planirate da bacate svoje vrijeme, zapamtite — neko mora da ga pokupi.